Magazin za savremenu zenu - Moda - Ljubav - Seks - Zdravlje - Recepti i jos mnogo toga sto jedna savremena zena treba da zna

Resetujte Savremena Žena pocetnu stranicu

Da li je doručak stvarno najvažniji obrok?


doručak Da li je doručak stvarno najvažniji obrok?Ako uopšte postoji univerzalni savet koji svaka majka iz generacije u generaciju u bilo kom delu planete daje detetu, onda je to svakako – “Moraš doručkovati, jer to je najvažniji dnevni obrok”…

Majke su, opet, savet prihvatile od svojih majki i baka, jer im je takođe usađeno u memoriju – dajte svojoj deci za doručak pravi, zdrav i hranljiv obrok i biće u stanju da se koncentrišu na prepodnevne obaveze; ne učinite li tako, deca će se celo pre podne mučiti da u razredu ostanu budni.

Ipak, ovaj oprobani i važan savet počinje da se ljulja.

Kako sve više saznajemo o načinu na koji organizam i mozak regulišu šećer, ideja da je doručak uvek najbolji način da se počne dan kao da više nije neoboriva.

U stvari, neka istraživanja su pokazala da konzumiranje obilnog doručka nekad može biti štetnije po mentalno i fizičko stanje čovečjeg organizma nego glad.

Od svih sadržaja u vašoj ishrani, mozak kao “energent” uzima samo jedan; to je šećer koji vaš organizam dobija iz ugljenih hidrata u hrani. Nažalost, ukazuje profesor Li Gibson, biopsiholog iz Londonu, ta jednostavna činjenica izvor je nekoliko mitova i zabluda.

Jedna od njih je ono što profesor Gibson zove “mitologija trke za šećerom”. Mit otprilike glasi ovako: nakon što pojedemo obrok bogat ugljenim hidratima ili šećerom bogatu užinu, nivo šećera u krvi naglo raste i mozgu šalje signal da “stiže” šećer. To donosi privremeni osećaj snage, ali ubrzo sledi “slom” šećera i pad takozvane mentalne energije.

U najnovijoj studiji, objavljenoj u časopisu Bilten ishrane u izdanju Britanske fondacije za ishranu, Gibson je sistematizovao istraživanje dugo 25 godina o uticaju glukoze na rad mozga. Zaključio je da dok mozak zaista “vapi” za šećerom ideja da konzumiranje preterano zaslađene hrane poboljšava mentalne sposobnosti nije ništa više nego, u najboljem slučaju – pojednostavljivanje.

Mit o “trci za šećerom” potiče, najverovatnije, iz onoga što je poznato kao “oralni test tolerancije na glukozu” kojim se meri nivo šećera u krvi osoba koje prethodnu noć nisu jele a zatim im je dat super bogato zaslađena tečnost.

Ovaj test, namenjen brzom dijagnosticiranju dijabetesa, zaista stvara nagli skok glukoze u krvi čime se ustanovljava predispozicija za oboljevanje od dijabetesa.

Ostavite komentar